ponedjeljak, 29.11.2010.
Nek ti nikad ne bude kao meni...
A, ma proklet bio ti ljubavi neprežaljena, proklet bio! Dao Bog da ti bude kao što je sada meni kada znam da me ne želiš više! Motala sam ljepše, mlađe, starije i pametnije. Bila sam sa glupljima, bogatijima i zgodnijima! U nijednom nisam našla ono što sam ljubila u tebi… Nekako me tješi misao da ćeš jedne noći leći u krevet i okrenut glavu na lijevu stranu gdje sam ti nekoć davno napisala neke stihove. Znam, iako nisam godinama bila u tvojoj sobi da to tamo još stoji. Možda si to prekrečio ili išarao, ali znam da još pamtiš moja slova i moje stihove. I, tako ćeš tu jednu neku noć gledati u moje stihove i ti ćeš mene proklinjati. Okrenut ćeš se na drugu stranu. Nećeš prestat mislit na mene. Zabit ćeš glavu pod jastuk, ali ni to neće ništa promijenit. Naposljetku u toj za tebe dugoj besanoj noći sjest ćeš na krevet i uz cigaretu iskopat neku našu davnu uspomenu koju si valjda pokušavao skriti sam od sebe. Možda i neka suza potekne. Možda utipkaš moj broj u mobitel i zaželiš me nazvati, ali nećeš to učiniti. Leći ćeš ponovno u krevet i zaspati proklinjajući me, ali tvoje kletve mene više neće doticati. Kunit ćeš me i htjet ćeš me mrziti, radit ćeš ono što ja radim od prvog dana bez tebe: Uzalud ćeš se boriti sam protiv sebe- Nema tu lijeka dragi moj, pravu ljubav ne možeš zaboraviti, niti ikada prestaje, a ponekad samo malo zaspe. Al probudi te u noći kao kad propuh zatvori vrata ili vjetar odnese poklopac kante za smeće. Onako iznenada i neočekivano… i tebi će se to dogoditi kad-tad, znam, zbog ljubavi naše…a tada dragi moj budući da te unatoč svemu zaista još uvijek iskreno volim povlačim po ne znam koji put svoje riječi ja ti od srca želim da ne dao Bog da ti bude kao što je sada meni, ne dao bog da ja krenem živjeti dalje kada shvatiš da sam ja jedina koju si volio…
- 23:34 -
četvrtak, 18.03.2010.
Pismo njegovoj ljubavi
Ti koja ga imaš
dopusti mi da ti kažem par stvari
zapravo dopusti mi da te zamolim
nekoliko stvari
iako nemam prava na to
ti koja ležeš sa njim
dopusti mu da spava na desnoj strani kreveta
daj mu svoj jastučo
i nemoj se ljutiti što ostaje
po cijelu noč budan
ti koja se budiš kraj njega
ne budi ga ujutro
on voli duže spavati
nemoj se ljutiti na njega
kada se okrene na drugu stranu
pusti ga da spava
on voli spavati
odi i skuhaj mu kavu
kratku sa hladnim mlijekom i malo šećera
donesi mu je u krevet i pusti ga
da ju u miru popije uz cigaretu
ti koja ga ljubiš
ljubi ga polako i nježno
nemoj ga napadati
vidjet ćeš kako će ti uzvratiti
ti koja ga maziš
nemoj ga maziti
češkaj ga po leđima
i nježno i grubo jer on to naviše voli
ti koja si dobra i uzorna
nemoj se ljutiti kada on ode van sa prijateljima
i popije koje pivo previše
vjeruj mi, to mu je veće zadovoljstvo
nego kada si ti kupiš nove štikle
ti koja mu kuhaš
pazi da sve bude baš kako on voli
neka jelo bude ljuto
i dalmatinsko
ti koja mu djecu budeš rodila
brini se za njih
voli ih i daj im sve
budi sretna jer su to njegova djeca
dopusti im da spavaju s tobom kad grmi
vodi ih za ruku gdje god da ideš
ti koja s njim vrijeme provodiš
pusti ga da sluša svoju glazbu
nemoj da te živcira
a ako te i živcira,
prešuti
pusti ga da uživa jer to voli
ti koja ga voliš
voli ga svim svojim srcem
jer on kad voli voli do kraja
voli kao što nitko ne zna
voli ga kao nikad nitko nikoga
čuvaj ga
kao zjenicu oka svoga
kao nikad nikoga
ti koja ga budeš imala
čuvaj ga molim te
jer ja više ne ležem sa njime
i nisam mu dopuštala da spava na desnoj strani kreveta
nisam mu davala svoj jastučić
i ljutila sam se što ostaje budan
ja se više ne budim kraj njega
niti ga gledam dok duže spava
i ljutila sam se što spava
i što se okreće da ga pustim
nisam mu kuhala kavu svako jutro
i puštala ga da uživa u njoj uz cigaretu
ja ga ne ljubim
ja ga ne mazim
niti ga češkam više
i nisam dobra i uzorna
a ljutila sam se kada bi otišao van sa prijateljima
i kada bi popio koje pivo previše
uskračivala sam mu zadovoljstva
ja mu ne kuham više
i nisam pazila da sve bude kako on voli
ja mu nikad neću djecu roditi
niti ću se briniti za njih
niti će me voljeti
Ja nikada neću voditi njegovu djecu
držati ih za ruke
niti će meni dolaziti kada zagrmi
ja ne provodim vrijeme s njim
a i kad jesam
nisam ga puštala da sluša svoju glazbu
živciralo me to
nisam znala prešutiti
i nisam ga puštala da uživa
ja ga još uvijek volim
volim ga svim srcem
i on je mene volio, do kraja
volim kao što nitko ne zna
volim ga kao nikad nitko nikoga
ja ga nisam znala čuvati
kao zjenicu oka svoga
kao nikad nikoga
ti ga sada imaš
čuvaj ga, molim te
jer ja to nisam znala...
- 02:33 -
četvrtak, 25.02.2010.
Najdražem...
Najdraže moje
365. dan bez tebe. Tisučiti put isto pitanje: "Što sam to učinila!?". Kajem se, jako se kajem. Nisam htjela da ovako bude. Htjela sam da zauvijek budem samo tvoja. Onog dana kada si otišao, dio mene otišao je sa tobom. Odnjeo si osmijehe, sreču, nade, snove, sva moja maštanja. Za sobom si ostavio tugu, prazninu, bol i prazninu. Ostala su tek pusta maštanja. Danima ti se već želim javiti, danima zurim u tvoj broj, ali nemam prava na to. Strah me ovoga što sam postala, samo uz tebe ja sam bila ja. Ti si me jedini znao smiriti. Sretnu rasplakati i tužnu nasmijati. Moje srce je prazno, moja duša je prazna. Često se pitam misliš li na mene. Podsjete li te ljubavne pjesme na nas i ono što smo bili? Vjerujem da ti i ne slutiš da te još volim. Mnogo sam ti stvari rekla i pogazila. U mnogo sam se toga klela, samo je jedna kletva ostala. Zauvijek ću te voljeti. Sanjaš li me? Mrzim ovu godinu bez tebe. Mrzim sve bez tebe. I probala sam s drugim zaboraviti, ali ni jedan ne može nadomjestiti tvoj osmijeh, osmijeh koji je grijao više od sunca, blještao više od najsjajnije zvijezde. Nedostaje mi taj osmijeh, toliko da boli. Mene srce boli. Mjesecima te nisam vidjela, a toliko želim. Iako bih u zemlju propala, sve bih dala da si barem samo jedan trenutak tu. Nočima sam čula tvoje korake u koracima slučajnih prolaznika. Nočima sam micala zavjese da vidim jesi li to ti ispred mojih vrata. Iza njih je bila samo tišina, praznina i muk. Koliko sam samo puta molila Boga da mi te vrati, da se samo stvoriš ispred mojih vrata, al tebe nema. KAJEM SE! Ja sam pogriješila! Izgubila sam ljubav svog života. Ne znam gdje si, s kim si, jesi li dobro, jesi li sretan...a nemam koga ni pitati... Ni dan danas ne mogu se pomiriti sa time da je gotovo, iako je prošlo godinu dana otkada smo prekinuli, iako već mjesecima ne pričamo. Nemam snage da te prebolim. I, kako vrijeme prolazi, sve sam više svjesna da godine neće donjeti zaborav. Otkad tebe nema, nema više ni mene. Ostala su mi samo pusta maštanja, golema praznina. Svaku večer zaspem sa tobom,sa tobom se i budim. Pišem ti pijesme i pisma svaku noć i molim se za tebe. Možda je tako moralo biti. 365 dana bez tebe ništa ne mjenja, a neće promjeniti ni 10 godina. Ti ćeš uvijek biti najdraže moje! Ljubavi, želim ti sve najlijepše u životu. Zaboravi, sve zaboravi, ali molim te sjeti se nekada naše ljubavi! Pamti me barem kao prijatelja. Malo toga je ostalo od nas. Borim se, borim se, ali ne mogu živjeti bez tebe. Ovo što ja živim, nije život! Ja sam čovjek koji se naglas pred svima smije, a u duši plače. I sve suze ovog svijeta ne bi mi bile dovoljne da isplačem svoju bol i gorčinu. Svoju samoču. Živim bez tebe, ko bez srca i bez duše. Samo sam s tobom bila sretna. Sada ti ne mogu ni opisati što je to tuga. Iako, vidjeh tu tugu onaj dan kada si odlazio. Tuga je sječanje na tvoje oči, tvoj smijeh iz srca, tuga je sječanje na tvoje meke ruke i mene u tvom zagrljaju. Tuga je praznina i bol, tuga je koliko mi nedostaješ. Tuga je požuda i želja za tobom. I stalno mislim da će sve to nestati, ali tuga ostaje. Ljubav je tuga.
I kada su mi oči pune suza, nitko ne zna zašto plačem, ali plakat ću cijeli život za tobom, uvijek smo govorili da je jedan život za nas malo, a sada će meni jedan život biti malo da te zaboravim. Oprosti mi...
- 14:06 -
nedjelja, 14.02.2010.
Mojoj ljubavi za Valentinovo...
Nedostaješ
nedostaješ
danima, noćima,
hladnim tihim jutrima
nedostaješ sekundama
minutama, danima
predugim usamljenim mjesecima
nedostaješ proljećima,
ljetima, jesenima
i predugim pustim zimama
nedostaješ u kuhinji
dnevnoj, hodniku
nedostaješ na praznim vratima
nedostaješ koži,
prstima, obrazima
usamljenim usnama
a najviše nedostaješ meni
mojim sjećanjima i uspomenama
nedostaješ duši i srcu
nedostaješ danima, jutrima
i usamljenim noćima...
- 00:55 -
utorak, 29.09.2009.
Srest ćemo se
Prokockah te glupo
na blef sve sam izgubila
a još volim te slijepo
kao tebe nisam ljubila
Zašto si me pustio?
nikad neću shvatiti
A previše si me ljubio
Možda, suđeno mi je patiti
Prokockah te najdraži
Možeš li mi oprostiti?
daj mi makar nešto slaži
da se imam ćemu nadati
jer moje srce je izgorjelo
samo pepeo sad je ostao
i neće više nikad gorjeti
nikad nije više boljelo
Vrati mi se jedini
Ne mogu da živim bez tebe
Volim te jedini
Da bar mogu vratit vrijeme
A srest ćemo se jednom
kad zaborav odnese sve
ali srce i tvoje će stati
samo ću se nasmijati
drugoga ću poljubiti
proći, a neću te ni pozdraviti
na drugu stranu se okreniti
i suzu ću skriti
Jer ljubljah te više od ičeg
a ti pustio si mene
U mom životu više ničeg
da vrijedi meni nema
zbog tebe zamrzih kiše
i sunce i snjeg
i srce kuca tiše
i boje izbljedješe
I pustit ću suzu tu
prolinjat ću ime tvoje
podignit visoko glavu
nikad suze nećeš vidjeti moje
Jedini
više te ne želim
suza je poslijednje zbogom
izgorili smo mi od ljubavi
i ne volim tog što ljubim
nitko nije kao ti
ali dragi,
ja sam več sve u životu izbubila
i nikad neću nikog dgugog
čak ni voljeti
s tobom nestale su tuge i radosti
osmjesi, pobjede i porazi
nikad više neču nikog voljeti...
poslije tebe više ne može boljeti...
- 19:56 -
subota, 26.09.2009.
Jesen u meni
Sjećam se dodira tvojih
sada kao da je vrijeme stalo
borim se sa satima i minutima
eh, što bi ti srce sada dalo
nema te više kiše su te odnjele
i skoro će snjegovi
sječam se drhtajući
kada su me usne tvoje ljubile
još pamtim mirise iz sobe tvoje
u tvome pogledu nestajale su brige moje
mekan jastuk i ruke oko vrata
srce me steže, u duši plaćem
Boli me najdraži
što te čuvat i cijenit nisam znala
da mi je vratiti naše sretne dane
sve na ovom svijetu bih dala
Kao da je vrijeme stalo
prošlost il budučnost, svejedno je
nema te kraj mene
Nedostaješ mi...
Voljela sam osmjeh tvoj
oči tvoje male
usta slatka kako sam ljubila
Bože, sve sam izgubila
Prodala sam sve
za malo lažne ljubavi
a koliko ljubavi u tebi bilo je
Ja to nisam znala
Evo jesen je došla
prva bez tebe
lišče je opalo
Kad bi te bar vjetar meni donjeo
Sve je tmurno ni sunce ne sjaji više
Noći su duge i tužne
Sama sam a tebe nema
A svakog trenutka volim te sve više
i više...
- 15:00 -
